komentator1

petak, 29.04.2011.

Produljen rok za popisivanje stanovništva

28 dana, 15.000 popisivača, 2.000 kontrolora, 180 instruktora, oko 3.000 kn honorar, 45 pitanja. Tako bi mogli opisati Popis stanovništva 2011. koji, kako je objavljeno 28. travnja još nije završen. Ima mnogo razloga zašto Popis nije završen i zašto je produljen rok za još dva dana. Optimisti misle da je glavni razlog produljenju roka povećanje broj stanovnika u Hrvatskoj, a pesimisti da je za to ipak kriva neozbiljnost naroda da se Popis održi. Prvi rezultati trebali bi biti objavljeni do kraja lipnja.

Po podacima koje čitamo u dnevnim listovima, a koje su sami popisivači izrekli mogli bi zaključiti da ni sami stanovnici ne znaju kome pripadaju, što imaju, te koliko imaju. Neki su čekali da se stanari otrijezne, a zatim su popisivače i izvrijeđali, bilo je i slučaja kad je žena psovala i skoro istukla popisivačicu jer je kontrolorka njena susjeda s kojom ne razgovara. Nerijetki popisivači su prijavili i nestanak svojih kemijskih olovaka, a jesu li ih građani ukrali ili su si ih oni ostavili pa da dobiju novu ostaje pitanje. Građani su im nudili i hranu i piće tijekom popisivanja, umirovljenici su im pričali o svojoj mladosti, a neki ih nisu ni puštalu u kuću. Jednom od popisivača se dogodilo i to da je građanina "uhvatio" kod meditiranja te ga ovaj nije pustio, a sljedeći dan mu je taj isti napravio kineski horoskop (?).

Na popisu stanovništva Splićani su se izjašnjavali da su po narodnosti Dalmatinci, hajdukovci, Eskimi... Bilo je i kozmopolita, a raste i broj Palestinaca, ne po podrijetlu nego po uvjerenju. Od novih vjeroispovijesti najviše ih se opredijelilo za religiju Hajduk.

Osim toga, nove su religije prema popisu stanovništva vilenjaštvo, vjerovanja u Zubić Vilu i Djeda Božićnjaka. Među Splićanima u rubriku vjeroispovijest upisivali su se domaći rastafarijanci, a umnogostručili su se gnostici i sotonisti. U Zagrebu je gospođa tvrdila da je po vjeri - Marsovac.

Nakon ovog Popisa ostaju samo pitanja: je li se broj stanovnika u Hrvatskoj povećao i smanjio te jesmo li zaista tako glup i neuki narod da se na takav način predstavljamo na popisu stanovništva?

29.04.2011. u 10:31 • 4 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 28.04.2011.

Zaslužena pobjeda Barce ili sudačka pomoć?

Kao navijač Atletica iz Madrida, žestokog protivnika Reala iz istog grada moram se osvrnuti na utakmicu odigranu 27. travnja u polufinalu Lige prvaka gdje su se na Santiago Bernabeu susreli nogometaši već spomenutog Reala i Barcelone. Iz naslova se da naslutiti koja je momčad teren napustila s ponosom i uzdignutih glava, a jesu li stvarno zaslužili ovu pobjedu je pitanje na koje će se odgovarati sve do uzvratne utakmice pa i sljedećih godina.

Kako se i najavljivalo trener domaće momčadi Jose Mourinho je utakmicu otvorio bunkerom koji Barcelona nije mogla probiti. Po mnogima ključan trenutak utakmice dogodio se u 60. minuti kad je Realov Pepe pokosio Danija Alvesa te mu je glavni sudac utakmice Nijemac Wolfgang Stark pokazao crveni karton, i poslan je na hlađenje. Nije to sve, Barcelonin Carles Puyol tad je došao do Mourinha i nešto mu objašnjavao nakon čega je trener domaćih istjeran s klupe od strane suca te je poslan na tribine. Kap koja je prelila čašu bila je ta što se Alves dvije-tri minute nakon prekršaja vratio na teren i trčao još više i brže nego dotad, valjda se mi ne razumijemo u ta današnja medicinska čuda i razne sprejeve koji izlječuju i djeluju već nakon 30 sekundi. To nitko nije primjetio, ali Alves je definitvno morao dobiti žuti karton zbog simulacije, ali sudac ne može to napraviti jer igrač već ima žuti karton iz prvog poluvremena i ovaj bi mu bio isključujući. Dva gola Lionela Messija stišala su 80.000 navijača na stadionu i Barcelona je kući nosi pobjedu od 2-0.

Opće je poznato da je sudac Stark veliki fan i miljenik Messija i Barcelone i ovo je veliki propust UEFA-e što je upravo njemu dodijelila da sudi na ovakvoj utakmici. Barcelona se već unazad nekoliko godina provlači u Ligi prvaka zahvaljujući sucima, a najpoznatiji slučaj dogodio se 6. svibnja 2009. godine također u polufinalu. Barcelona je tad gostovala na Stamford Bridgeu kod tamošnjeg Chelseaja, a glavni sudac bio je Norvežanin Tom Henning Ovrebo. Bila je to utakmica u kojoj je engleski sastav bio apsolutno bolji, ali završila je rezultatom 1-1, kako je prvi susret na Camp Nou završio 0:0 Katalonci su zbog pogotka postignutog u gostima izborili finale.

Nizozemski stručnjak Guus Hiddink nije mijenjao 'čarobnu formulu' iz prve utakmice u kojoj su Englezi posve ukočili glavne Barcelonine igrače. I ovoga puta "Bluesi" su prepustili sredinu terena suparniku postavivši čvrsti blok ispred Čechovih vrata. Barca je veliku većinu vremena držala loptu u svojim nogama, kružila je oko suparničkih vratiju, no bez konkretne završnice. Messi je bio posve nevidljiv, Eto'o odsječen, a Xavi i Iniesta nedorečeni. Barca je bila strpljiva, no jednostavno nije imala riješenja za čvrstu igru Engleza. Dodatan udar Katalonci su doživjeli u 66. minuti kada je isključen Abidal zbog prekršaja nad Anelkom. Koliko je Barca bila nemoćna svjedoči podatak kako sve do 90 minute i pogotka nije uputila niti jedan udarac u okvir suparničkih vratiju. No, tada se "ukazao" Iniesta svladavši Čecha sjajnim udarcem s ruba kaznenog prostora.

Nažalost, sudar dviju ponajboljih europskih momčadi obilježio je sudac Ovrebo koji je doslovno "uništio" Chelsea. Nije dosudio dva čista kaznena udaraca za domaćine, a još su dvije situacije u kaznenom prostoru bili sumnjive i Ovrebo je obje prosudio na štetu Chelsea.

Bilo je i više takvih slučajeva, ali mislim da su ove dvije utakmice dovoljne da se izvuče neka pouka.

28.04.2011. u 10:15 • 0 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>